marko369 | 31 Januar, 2015 21:59
Svi mi znamo da se voda hemijski tretira kako bi se očistila od mikroorganizama ili otrovnih supstanci. Postupci se vrlo malo razlikuju po državama i treba da znate da se otprilike za čišćenje vode koristi 55 supstanci i (u zapadnom svetu često) dva antibiotika.
Sve ovo zbog toga što su nam stomaci postali preosetljivi.
Naravno i pored svih postupaka prečišćavanja mi smo bukvalno "kodirani" kvalitetom vode uz koju smo odrastali i zato se vrlo često dešavaju trovanja i hemijski ispravnom vodom koju pijemo na putovanjima.
I cela priča bi bila manje više u redu da se svuda ne koriste dve mega otrovne supstance - hlor i fluor.
Voda se hloriše pošto se potpuno prečisti i to "za svaki slučaj", jer hlor je taj koji bukvalno "spaljuje" svaki ostatak života u njoj.
Inače, hlor je otkrio švedski hemičar Karl Vilhelm Šili 1774. godine. A hlorinski gas pod imenom bertolit je korišćen u Prvom svetskom ratu kao hemijski otrov. I dan danas svaki student hemije mora da zna koliko je hlor otrovan.
Meni se najviše svidela priča jednog mog prijatelja koji je svake godine posmatrao vaterpoliste. Tvrdio je da je početkom sezone ekipa sportista dolazila na bazen u novim crvenim Spido gaćama. Tri meseca kasnije te gaće su bile roze i u rupama. Normalno, zbog hlora.
A on se tada sa pravom pitao šta li ta supstanca čini našim telima, ako je sposobna da upropasti otpornu odeću za tako kratko vreme.
Možda nije loše znati ni to da se ogromna količina hlora oslobodi tuširanjem vrućom vodom. Kupatila u pari vrele vode imaju efekat kao da ste u sred napada hemijskim oružjem, jer telo tada preko pluća preuzme hlor koji bi uneli u dve litre vode.
Na zapadu postoje zeolitski filteri koji se stavljaju na tuš i makar delimično filtriraju, te ako ste u mogućnosti potrudite se da se bar malo zaštitite.